Od 31. ožujka do 6. travnja u hotelu “Toplica” u topuskom odigrana je 1. Hrvatska juniorska liga. Kao što smo i prognozirali vodila se žestoka bitka do posljednjeg daha, kako za titulu prvaka tako i za opstanak. Nakon dramatičnog meča u zadnjem kolu između, dotad vodećeg “Caspera” iz Zadra i Riječke “Liburnije” u kojem je “Casper” poražen minimalnim rezultatom, titulu najbolje juniorske ekipe u državi ponijela je Zagrebačka “Mladost”. Znatno ojačana “strancima” ekipa “Caspera” morala se zadovoljiti drugim, a prošlogodišnji pobjednici ekipa “Liburnije” iz Rijeke trećim mjestom. Svojim nedolaskom iz lige je ispala ekipa Koprivnice, a ligu još napuštaju “Junior” iz Rijeke, “Sveti Vid” Privlaka i “Gornji Mihaljevec”. Iako se činilo da se naša ekipa borila za opstanak na kraju je podijelila 6.-7. mjesto i tako zauzela sredinu tablice. Da je Ivan Vihor Krsnik Čohar nastupio u svim mečevima realna bi bila borba za četvrto mjesto.
Na prvoj ploči Mislav Monjac bio je pravi predvodnik ekipe i svojim rezultatom 6/10 nagrađen je brončaom medaljom za rezultat na 1. ploči. Prava je šteta da je popustio zadnja 3 kola kada je doživio svoja 2 nepotrebna poraza od Matije Ostovića i Maroja Jerkovića. Kvaliteta igre bila mu je vrlo solidna no za Mislava ubitačni tempo od dva kola dnevno nije bio dovoljno naporan pa je nakon poslijepodnevne partije do izlaska parova u 22.30 igrao “blic” partije. Svaka čast za toliku ljubav prema šahu no to bi teško izdržali i okorijeli profesionalci.
Ivan Vihor Krsnik Čohar došao je na zadnja 3 kola i šaljivo rečeno potsjetio na film “Prohujalo s vihorom”. I da su postojale sumnje u opstanak Vihor ih je razbio kao i svoja dva protivnika, Maria Muškardina i Nikolu Greba, dok je zadnje kolo remizirao sa Nikolom Samardžićom. Naravno da bi naša ekipa sa njime na drugoj ploči bila opasan protivnik i najboljima što pokazuje i neriješen rezultat sa “Liburnijom” gdje smo bili nadomak pobjede.
Lora Kukić sa 5,5/10 vrlo dobro je držala 3. ploču. Borila se pošteno i hrabro, imala niz dobrih pozicija sa vrlo jakim protivnicima i pojačani trening zasigurno bi rezultirao velikim kvalitativnim skokom u njezinoj igri.
Kod Mihovila Dubrovića najviše se osjetilo odsustvo iz šahovske arene posljednih godina. Borio se srčano i hrabro i tek u zadnjim kolima vratio je donekle svoju šahovsku formu i finišem 3/4 dao znatan doprinos stabilnosti naše ekipe.
Vereni Šamanić baš ništa nije polazilo za rukom. Zasigurno nije niti lako povratiti formu kada kola krenu nizbrdo a nailaze vrlo solidni protivnici. No kod Verene izražen je već ranije detektiran problem, a to je nedovoljno samostalno studiranje šaha. Njezina velika ljubav prema šahovskoj igri koja se očituje samo kroz natjecanja očito više nije dovoljna da bi se suprostavila svojoj konkurenciji.
Inače čitavo natjecanje proteklo je u korektnoj borbi, a sudački podsao vijedno i dobro obavile su sestre Mirjana Medić i Radmila Švaljek. Već je dosadno govoriti kako je tempo natjecanja (2 kola dnevno) toliko iscrpljujući da se postavlja pitanje regularnosti natjecanja ali i humanosti prema natjecateljima. Uza sav trud osoblja hotela “Toplica” nisu se mogli nadoknaditi loši uvjeti igre i kvalitete hrane, no to je već bilo poznato već sa ranijih natjecanja u tom hotelu. Sve detalje i rezultate možete pogledati na stranicama Hrvatskog šahovskog saveza.