Velemajstorica Valentina Golubenko
U Zagrebu je od 4.-9. veljače održano pjedinačno žensko prvenstvo države u šahu. Nastupilo je 10 igračica, gotovo sve najbolje što Hrvatski ženski šah u ovom trenutku ima. Naslućivala se zanimljiva i neizvjesna borba, ponajprije između dviju igračica Riječkih klubova, peterostruke prvakinje države međunarodne majstorice Borke Frančišković(Liburnija), inače autohtonog predstavnika Draške šahovske škole, i velemajstorice Valentine Golubenko (Draga). Iskusna velemajstorica Mirjana Medić, te međunarodne majstorice Kristina Šarić i Mara Jelica zasigurno su im mogle pomrsiti račune. Neizvjesnost je trajala doslovno do posljednjih sekundi natjecanja jer je u zadnjem kolu uslijedio direktan sraz u kojem su Borka i Valentina odlučivale o tituli prvaka države. Borki je bila potrebna pobjeda jer je zaostajala pola boda no Valentina je bila na visini zadatka i održala tu prednost te zasluženo slavila pa je titula prvaka po šesti puta ostala u gradu na Rječini.
Inače vrlo je zanimljiva životna i šahovska priča mlade 24-godišnje velemajstorice Valentine Golubenko. Uz snažnu potporu Svjetske i Europske šahovske federacije unatoč zabrani Estonske federacije dobila je dozvolu za sudjelovanje na ženskom EP-u. U svojoj 17-toj godini sjela je na prvu ploču hrvatske olimpijske reprezentacije i uvelike poboljšala ukupni dojam i ugled hrvatske ženske vrste koja od tog trenutka više ne predstavlja »topovsko meso«. Naprotiv u Europi se probija među 10 najjačih, a na Olimpijadi među 20 od preko 100 zemalja sudionica. Velika je zanimljivost da je u Estoniji izdana i poštanska marka s njezinim likom i hrvatskim grbom kao podsjećanje na osvojenu titulu juniorske prvakinje svijeta – najsjajniji rezultat hrvatskog ženskog šaha.
Zašto Hrvatska i Rijeka? U svojoj petnaestoj godini života, Estonka Ruske nacionalnosti Valentina Golubenko 2005. godine na memorijalu posvećenom ruskoj prvakinji Elizabeti Bikovoj pobijeđuje i osvaja drugu normu za međunarodnog majstora, no nedostaje još jedna. Godinu potom trener i otac Valeriy na internetu zapaža zanimljiv ženski šahovski turnir u Rijeci. Radilo se o »Cvijetu Mediterana«(www.cvijet-mediterana.com) . Došla je kao Fide majstor, a na turniru ne samo da je osvojila treću normu već i ispunila prvu normu za titulu velemajstora. Kako je sama rekla upravo tada počinje njezina emotivna veza s krasnom zemljom toplog i prijateljskog naroda. Nakon toga još tri puta je nastupila na turnirima u Rijeci i Krku. U travnju 2007. nastupila je na pojedinačnom EP-u u Dresdenu i diobom šestog mjesta među 150 igračica ostvarila svoj najveći seniorski rezultat te plasman u završnicu pojedinačnog SP-a. Estonsko ometanje priznavanja velemajstorske titule definitivno su utjecali na odluku da više ne nastupa za Estoniju, a velika joj je želja bila dobiti hrvatsko državljanstvo i ujedno spasiti karijeru. FIDE je odobrila njezin prelazak u Hrvatsku šahovsku federaciju i prvi puta nastupila je za Hrvatsku 2007. na ekipnom EP-u na kojem je Hrvatska osvojila deveto mjesto, a godinu dana kasnije u konkurenciji preko 100 zemalja ostvarila i plasman među 20 najboljih ekipa na Olimpijadi.
Valentina i Ivan Šarić prvaci svijeta – Vijetnam 2008.
U 2008. očekivalo ju je najvažnije natjecanje u njezinoj karijeri, učešće na juniorskom SP-u u Vijetnamu. U Puntu na otoku Krku imala je pripreme s velemajstorom Ognjenom Cvitanom koji je i sam u Meksiku 1981. osjetio slast titule juniorskog prvaka svijeta. Kako sama Valentina kaže niti u snovima nije mogla pomisliti da ću se i ona popeti na tu najvišu svjetsku stepenicu, a sreća je bila tim veća što je i Ivan Šarić stajao uz nju na istom postolju sa titulom juniorskog prvaka svijeta. U Estoniji nije bila Estonka, U Rusiji nije bila Ruskinja, u Hrvatskoj nije bila Hrvatica, no kada joj je to najviše trebalo, Hrvatska, Rijeka, Hrvatski šahovski savez, ŠK Draga i njen predsjednik Ivan Mandekić pružili su Valentini i njezinoj obitelji nesebičnu i bezuvjetnu ljudsku pomoć. Valentina tada nije bila vrhunska sportašica no kako se dobro ipak dobrim vraća samo 2 godine kasnije Valentina se Hrvatskoj zahvaljuje na najljpši mogući način i na krovu svijeta ponosno gleda podizanje Hrvatske zastave i Hrvatsku upisuje zlatnim slovima u svjetske šahovske anale.
Simultanka Punat 2008.
No sudbina se okrutno poigrala sa obitelji Golubenko i 2012. godine u 46 godini života zauvijek im oduzima suprugu, majku i trenera Anastasiju Zinovjevu Golubenko. Otac Valeriy, Valentina i devetogodišnja sestra Sanja, osim stalno prisutnih egzistencijalnih teškoća, suočavaju se sa najvećim životnim gubitkom. U tim okolnostima Valentina je zasigurno teško mogla nastaviti svoju šahovsku aktivnost pa tako nije nastupala na nacionalnim prvenstvima, a niti na šahovskim natjecanjima pa je brzo došla na metu kritika hrvatske šahovske javnosti. Izostavljena je iz nacionalne vrste, a reprezentacija Hrvatske na Europskom prvenstvu doživljava svoj najveći debakl. Očito junaci brzo padaju u zaborav, no Valentina je eto smogla snage i ove 2014. godine dokazala da nije zaboravila igrati šah te potpuno zasluženim osvajanjem titule državne prvakinje dokazuje da prvaci svijeta ne bi trebali biti olako otpisani. Lijepi trenuci koje je obitelj Golubenko provela na otoku Krku zauvijek su zarobili emocije oca Valeriya i na njegovu zamolbu i inicijativu šahovski klub Draga, već dvije godine za redom, u Puntu na otoku Krku organizira „Anastasijino šahovsko ljeto“ www.sah-draga.com memorijalnu šahovsku manifestaciju koju čine šahovska škole za mlade te turnir sa vrijednim nagradama koje je ocu Valeriju donirala poznata šahovska kuća CHESSBASE.