Kadetkinje viceprvakinje, kadeti ostali korak do medalje

Piše: Ivan Mandekić
U Topuskom se od 26.-30. prosinca 2011. godine održalo finale kadetske lige Hrvatske u muškoj i ženskoj konkurenciji. Šahovski klub Draga imao je finaliste u obje konkurencije čime se ne može pohvaliti niti jedan klub u državi pa taj podatak sam za sebe dovoljno govori o kvaliteti rada sa mladima. Iako se sve sportske institucije zaklinju u važnost rada sa mladima niti ove godine nije bilo sredstava da se pomogne nastup mladih sportaša na ovom prestižnom kadetskom nadmetanju. Na našu sreću Županija Primorsko-Goranska baš kao i prošle godine uskočila je u posljednji trenutak i zahvaljujući ponajprije njima uspjeli smo se organizirati i otputovati na to nadmetanje. I kao i prošle godine naša mladost svojim rezultatima, ozbiljnim pristupom i zalaganjem odužila se svima onima koji su im pomogli.

Djevojke su imale iznimno težak zadatak jer su branile prošlogodišnju titulu prvaka baš u trenutku kada je nastupila smjena generacija, naime Karmen Mrakovčić i Verena Šamanić završile su svoj kadetski staž. Iako se misija na početku činila nemogućom na kraju su zauzele odlično drugo mjesto tik uz pobjednice ekipu „Poleta“ iz Buševca i time ostvarile rezultat koji bih kao trener potpisao i prije nastupa. Štoviše da nije bilo „kiksa“ protiv najslabijih ekipa „Mladosti“ iz Petrinje i „Jelse“ niti titula prvaka ne bi bila nedostižna.

Na prvoj tabli naša Lora Kukić bila je kao iz nekog drugog svijeta i sa stopostotnim učinkom dala ogromni doprinos i bila veliki poticaj ostalim djevojkama. Tim rezulatatom bila je i najuspješnija natjecateljica čitavog prvenstva za što je nagrađena zlatnom medaljom.

 

 

 

 

 

 

Kako su neke ekipe iz taktičkih razloga svoje najjače igračice postavljale na 2. tablu Silvija Vulinović imala je izuzetno težak zadatak no sa 2,5 boda dala je solidan doprinos ekipi. Kada bi prevladala određenu nesigurnost koja je vidljiva tijekom igre poglavito pri kraju partija bila bi spremna za puno veće rezultate. Nadamo se da će se taj kvalitativni skok dogoditi tijekom ove godine i da će Silvija spremno preuzeti  odgovornost prve table kadetske ekipe.

Poslije početne nesigurnosti u prva dva kola Lorena Šamanić pobjedama u dva zadnja odlučujuća meča i osvajanjem 3 boda dala je veliki doprinos ekipi. Kod Lorene ostaje uvijek isti problem, a to je nedovoljno samostalno studiranje šaha i pomalo nedostatak ambicija. Kada bi riješila taj problem zasigurno bi se vinula u sam vrh Hrvatskog kadetskog šaha.

Našoj debitantica Antoneli Bogdanić ovo natjecanje zaista je bilo pravo vatreno krštenje. Prvi puta sama na važnom natjecanju, a iskustva vrlo malo. Nakon početne nesigurnosti iz partije u partiju igrala je sve bolje i u zadnja dva meča kada je napravila 1,5 bod pokazala je da može izdržati velike napetosti i odgovornost koju nameću odlučujući mečevi pa se može reći da je pobijedila samu sebe i pokazala da je spremna za puno veće rezultate.

Kao i obično muško finale bilo je vrlo teško jer je većina ekipa u svojim redovima imala vrlo jake mlade šahiste. Ekipa se borila pošteno i hrabro i samo mali koračić dijelio nas je od brončanje medalje no i četvrto mijesto vrlo je vrijedan i lijep rezultat.
 

Na prvoj tabli Mislav Monjac igrao je vrlo sigurno i mada u nekim partijama nije igrao najpreciznije bez poraza je završio natjecanje što je njegova nova važna kvaliteta neophodna za veće rezultate. Možda i njegov najveći dobitak je pobjeda protiv neugodnog i jakog mladog šahiste Petra Bošnjaka koji mu je do sada priredio mnogo neugodnih trenutaka. U isti dobitak ubraja se i partija protiv najboljeg Hrvatskog kadeta Matije Ostovića koja je nakon mnogih prevrata završila remijem pa je to već drugi njihov susret koji je završio bez pobjednika što je iznimno važno za Mislavovo samopuzdanje. Za svoj rezultat na 1. tabli nagrađen je srebrnom medaljom.

I opet iz taktičkih razloga neke ekipe postavile su svoje najjače igrače na drugu tablu pa je tako Ivan Vihor Krsnik Čohar  imao vrlo težak zadatak. Sigurnim remijima sa Božidarom Ivekovićom, Tonijem Petrušićom i Mariom Muškardinom pokazao je da je potpuno ravnopravan najjačim mladim Hrvatskim igračima, a jedino je nesr(p)etnim porazom sa Sokačom donekle pokvario izuzetno povoljan dojam.

Gabrijel Dubrović vrlo je solidno odradio posao na četvrtoj tabli i samo nedovoljna posvećenost šahu priječi ga u daleko boljim rezultatima. Ostvareni rezultat donio mu je brončanu medalju na 3. tabli.

Isto se može reći i za, po meni talentiranog Rafaela Dubrovića, koji nikako da se u svojoj glavi odluči za šah iako nakon što je toliko vremena uložio u igru na crnom bijelim poljima za njega još uvijek nije kasno. 

 Rezultati natjecanja

 

 

 

 

 

 

 

Titulu prvaka države obranili su kadeti Riječke „Liburnije“ koja po običaju kupuje sve najbolje gotove kadete i kadetkinje koji se pojave u drugim sredinama. Ništa ne bi bilo sporno kada bi se tim sredinama, koje otkrivaju i stvaraju šahiste u njihovom početnom naosjetljivijem periodu dala poštena  nadoknada. To je sporna točka koju treba pokušati riješiti jer svatko kome je stalo do istinskog napretka mladih igrača zasigurno ne bi trebao priječiti prelazak u sredine koje mogu osigurati bolji napredak. Kako su ključni igrači Liburnije, Ostović i Muškardin, završili svoj kadetski staž ostaje da se vidi za kojim kadetima će posegnuti Liburnija koja u ovim teškim financijskim uvjetima očito, kroz svog mecenu Branka Brdara, jedina može nuditi i kupovati. Da li će to biti fer i korektno ostaje da se vidi.
  
Sama organizacija i uvijeti natjecanja nažalost bili su na vrlo slaboj razini. Uz samo jedan izbor hrane ona je i količinski i kvalitativno bila vrlo slaba. Uvjeti za igru prilično loši, a nije bilo niti prijenosa „uživo“ što zasigurno ne koristi promociji kraljevske igre. Pehari i medalje veličinom i kvalitetom nisu priličili razini natjecanja, a još su i voditelji i roditelji dodatno sakupljali novac jer je nedostajalo medalja. Jedno od najvažnijih natjecanja mladih koje bi trebalo organizirati maksimalno korektno tako je završilo nezadovoljstvom prije svega roditelja djece što je zasigurno najgora varijanta za sve nas koji sebe ulažemo u razvoj i promociju šahovske igre. Ostaje da sačekamo kakve posljedice će imati to nezadovoljstvo i da putem šahovskih institucija učinimo sve što možemo da se to više ne ponovi.